Vrsta liječenja koju će vaš ljekar preporučiti zavisi od tipa i stadija raka štitne žlijezde te vašeg općeg zdravstvenog stanja. Razgovarajte sa svojim doktorom ako imate bilo kakva pitanja o preporučenom planu liječenja.
Papilarni karcinom i njegove varijante
Većina karcinoma se liječi uklanjanjem štitne žlijezde (tiroidektomija), iako se mali tumori koji se nisu proširili izvan štitne žlijezde mogu liječiti uklanjanjem samo dijela štitne žlijezde koji sadrži tumor (lobektomija). Ako su limfni čvorovi uvećani ili pokazuju znakove širenja karcinoma, i oni će biti uklonjeni.
Pored toga, nedavne studije sugeriraju da osobe s mikropapilarnim karcinomima (vrlo mali karcinomi štitne žlijezde) mogu sigurno izabrati da budu pod strogim nadzorom s rutinskim ultrazvukom umjesto da odmah idu na operaciju.
Čak i ako limfni čvorovi nisu uvećani, pojedini doktori preporučuju disekciju centralnog dijela vrata (kirurško uklanjanje limfnih čvorova pored štitne žlijezde) zajedno s uklanjanjem štitne žlijezde. Iako se nije pokazalo da ova operacija poboljšava preživljavanje od raka, mogla bi smanjiti rizik od ponovnog pojavljivanja raka u području vrata. Budući da uklanjanje limfnih čvorova omogućava njihovo provjeravanje na prisustvo karcinoma, ova operacija također olakšava precizno određivanje stadija raka. Ako se karcinom proširio na druge limfne čvorove u vratu, često se radi modificirana radikalna disekcija vrata (opširnije uklanjanje limfnih čvorova iz vrata).
Liječenje nakon operacije zavisi od stadija raka:
- Radioaktivni jod (RAI) se ponekad koristi nakon tiroidektomije za rane stadije karcinoma (T1 ili T2), ali stopa izlječenja samo operacijom je odlična. Ako se karcinom vrati, radiojodna terapija se i dalje može primijeniti.
- RAI terapija se često daje za naprednije karcinome poput T3 ili T4 tumora, ili karcinome koji su se proširili na limfne čvorove ili udaljene dijelove. Cilj je uništiti preostalo tkivo štitne žlijezde i pokušati liječiti mogući ostatak karcinoma u tijelu. Područja udaljenog širenja koja ne reagiraju na RAI mogu trebati biti tretirana zračenjem, ciljanom terapijom ili kemoterapijom.
Osobe koje su imale tiroidektomiju će trebati uzimati dnevne tablete hormona štitne žlijezde. Ako je planirana RAI terapija, početak hormonske terapije štitne žlijezde može biti odgođen dok se liječenje ne završi (obično oko 6 do 12 sedmica nakon operacije).
Ponavljajući rak ili recidiv
Liječenje raka koji se vraća nakon početnog liječenja uglavnom zavisi od toga gdje karcinom raste, iako i drugi faktori mogu biti važni. Ponavljanje se može otkriti krvnim testovima, ultrazvukom ili radiojodnim skeniranjem.
Ako se karcinom vrati u vratu, ultrazvukom vođena biopsija se radi da bi se potvrdilo da je u pitanju rak. Ako se čini da je tumor resecabilan (moguće ga je ukloniti), često se koristi operacija. Ako se rak pojavi na radiojodnom skenu (što znači da ćelije uzimaju jod), može se koristiti terapija radioaktivnim jodom (RAI), bilo sama ili s operacijom. Ako se karcinom ne pojavi na radiojodnom skenu, ali se nađe drugim slikovnim testovima (poput MRI ili PET skeniranja), može se koristiti radioterapija.
Ciljana terapija se može probati ukoliko se rak proširio na više mjesta, a RAI i druge terapije nisu korisne. Trebate se konsultovati s doktorom koji lijekovi imaju najbolje djelovanje za vas.
Folikularni i Hürthle ćelijski karcinom
Folikularni karcinom
FNA biopsija često ne može jasno odrediti da li se radi o folikularnom karcinomu. Ukoliko rezultati biopsije nisu jasni, mogu navesti “folikularna neoplazma” kao dijagnozu. Samo oko 2 od svakih 10 folikularnih neoplazmi će se zapravo pokazati kao karcinom, pa je sljedeći korak obično operacija uklanjanja polovine štitne žlijezde koja ima tumor (lobektomija).
Ako se ispostavi da je tumor folikularni karcinom, obično je potrebna druga operacija za uklanjanje ostatka štitne žlijezde (to se zove završna tiroidektomija). Ako je pacijent voljan imati samo jednu operaciju, liječnik može odmah ukloniti cijelu štitnu žlijezdu u prvoj operaciji. Ipak, za većinu pacijenata to nije potrebno.
Ako postoje znakovi da se rak proširio prije operacije, potvrđena dijagnoza je karcinom. U tom slučaju obavlja se tiroidektomija.
Hürthle ćelijski karcinom
Hürthle ćelijski karcinom također može biti teško dijagnosticirati na osnovu FNA biopsije. Tumori za koje se sumnja da su Hürthle ćelijski karcinomi često se tretiraju kao folikularne neoplazme. Prvo se obično radi lobektomija. Ako se potvrdi da je rak, radi se završna tiroidektomija. Tiroidektomija se može obaviti kao prva operacija ako postoje znakovi da se rak proširio ili ako pacijent želi izbjeći daljnje operacije kasnije.
Kao i kod papilarnog karcinoma, neki limfni čvorovi obično se uklanjaju i testiraju na karcinom. Ukoliko se rak proširio na limfne čvorove, može se obaviti disekcija centralnog dijela ili modificirana disekcija vrata (kirurško uklanjanje limfnih čvorova iz vrata). Budući da je štitna žlijezda uklonjena, pacijenti će također trebati uzimati hormonsku terapiju kao zamjenu hormona štitne žlijezde, iako se često ne započinje odmah.
Radiojodno skeniranje se obično radi nakon operacije kako bi se pronašla područja koja još uvijek uzimaju jod. Širenje na obližnje limfne čvorove i udaljena mjesta koja se pokazuju na skenu mogu se liječiti radioaktivnim jodom (RAI). Za karcinome koji ne uzimaju jod, radioterapija može pomoći u liječenju tumora ili sprečavanju njegovog ponovnog rasta u vratu.
Rak koji se proširio na udaljena područja poput pluća ili jetre može trebati biti tretiran radioterapijom ili ciljanom terapijom lijekovima ako ne reagiraju na RAI. Drugi ciljani lijekovi također mogu biti korisni, posebno ako kancerogene ćelije imaju promjene u određenim genima (poput RET ili NTRK gena). Druga opcija je sudjelovanje u kliničkom ispitivanju novih tretmana ili kemoterapija.
Medularni karcinom štitne žlijezde
Većina ljekara savjetuje da se pacijenti kojima je dijagnosticiran medularni karcinom štitne žlijezde (MTC) testiraju na druge tumore koji se obično vide kod pacijenata sa MEN 2 sindromima, poput feohromocitoma i tumora paratiroidnih žlijezda. Skrining za feohromocitom je posebno važan jer anestezija i operacija mogu biti izuzetno opasni kada su ovi tumori prisutni. Ukoliko su hirurzi i anesteziolozi unaprijed dijagnostifikovali da pacijent ima navedene tipove tumora, mogu liječiti pacijenta lijekovima prije i tokom operacije kako bi operacija bila sigurna.
Stadiji I i II
Totalna tiroidektomija je glavni tretman za MTC i često liječi pacijente sa stadijem I ili stadijem II MTC. Obližnji limfni čvorovi se obično također uklanjaju. Budući da se štitna žlijezda uklanja, potrebna je terapija hormonom štitne žlijezde nakon operacije. Kod MTC, terapija hormonom štitne žlijezde je namijenjena pružanju dovoljno hormona za održavanje zdravlja pacijenta, ali ne smanjuje rizik da se karcinom vrati. Budući da MTC ćelije ne uzimaju radioaktivni jod, nema uloge za terapiju radioaktivnim jodom u liječenju MTC.
Stadiji III i IV
Hirurgija je ista kao za stadije I i II (obično nakon skrininga za MEN 2 sindrom i feohromocitom). Nakon toga se daje hormonska terapija štitne žlijezde. Kada tumor napada mnoga obližnja tkiva ili se ne može potpuno ukloniti, radioterapija se može dati nakon operacije kako bi se pokušao smanjiti rizik od ponovnog pojavljivanja u vratu.
Za karcinome koji su se proširili na udaljene dijelove tijela, ako je moguće, koriste se operacija, terapija zračenjem ili slični tretmani. Ako se ovi tretmani ne mogu koristiti, ciljani lijekovi mogu biti isprobani. Drugi ciljani lijekovi također mogu biti korisni, posebno ako ćelije raka imaju promjene u određenim genima (poput RET gena). Kemoterapija može biti druga opcija. Budući da ovi karcinomi mogu biti teški za liječenje, druga opcija je sudjelovanje u kliničkom ispitivanju novih tretmana.
Genetsko testiranje kod medularnog karcinoma štitne žlijezde
Ako vam je rečeno da imate MTC, čak i ako ste prvi u porodici kome je dijagnosticirana ova bolest, pitajte svog doktora o genetskom savjetovanju i testiranju. Genetsko testiranje može provjeriti vaše stanice na mutacije u RET genu, što se vidi kod osoba s porodičnim MTC i MEN 2 sindromima.
Ako imate jednu od ovih mutacija, važno je da se i bliski članovi porodice (djeca, braća, sestre i roditelji) testiraju. Budući da će skoro sva djeca i odrasli s mutacijama u ovom genu razviti MTC u nekom trenutku, većina liječnika se slaže da bi svatko tko ima mutaciju RET gena trebao ukloniti štitnu žlijezdu kako bi spriječio MTC ubrzo nakon dobivanja rezultata testa. To uključuje djecu, jer neke nasljedne forme MTC utječu na djecu i predtinejdžere. Totalna tiroidektomija može spriječiti ovaj rak kod ljudi s RET mutacijama koji ga još nisu razvili. U ovom slučaju, bit će potrebna doživotna zamjena hormona štitne žlijezde.
Anaplastični karcinom
Budući da je ovaj rak već raširen kada se dijagnosticira, operacija često nije korisna kao tretman. Ako je rak ograničen na područje oko štitne žlijezde, što je rijetko, cijela štitna žlijezda i obližnji limfni čvorovi mogu biti uklonjeni. Cilj operacije je ukloniti što više karcinoma u području vrata, idealno ostavljajući zahvaćeno područje skoro u potpunosti nekancerogenim. Zbog načina na koji se anaplastični karcinom širi, ovo je često teško ili nemoguće.
Terapija radioaktivnim jodom se ne koristi jer ne djeluje kod ovog tipa raka.
Radioterapija se koristi:
- Da bi se pokušala smanjiti veličina karcinoma prije operacije i da bi se povećala šansa za potpuno uklanjanje.
- Nakon operacije kako bi se pokušao kontrolirati bilo koji ostatak kancerogenog tkiva u vratu
- Kada je tumor prevelik ili raširen da bi se liječio operacijom
Ako rak uzrokuje (ili može na kraju uzrokovati) probleme s disanjem, može se hirurškim putem otvoriti rupa na prednjoj strani vrata i u dušniku kako bi se zaobišao tumor i pacijentu omogućilo lakše disanje. Ova rupa se zove traheostomija.
Za karcinome koji su se proširili, kemoterapija se može koristiti sama. Ako ćelije raka imaju promjene u određenim genima, liječenje ciljanim lijekovima može biti korisno.
Budući da ovi karcinomi mogu biti teški za liječenje, klinička ispitivanja novih tretmana su također opcija.
Informišite se o sličnim temama na našem blogu.
Izvor: American Cancer Society
